Knjiga proroka Joila
1
1 Ovo je Gospodnja reč koja je došla Joilu, Fatuilovom sinu.
Najezda skakavaca
2 Čujte ovo, o, starešine;
poslušajte, svi stanovnici zemaljski:
Zar se ovo dogodilo u danima vašim
ili u danima vaših predaka?
3 Pričajte o ovom svojoj deci,
vaša deca svojoj deci
a njihova deca novom pokolenju.
4 Ostatke gubara poješće skakavci;
ostatke skakavaca poješće crvi;
ostatke crva poješće gusenice!
5 Probudite se, o, vi pijani!
Zaplačite i zakukajte, vinopije, zbog šire,
zato što vam se od usta otela!
6 Jer na moju zemlju izađe narod silan
i broja im nema.
Zubi su im kao lavlji zubi,
a očnjaci kao u lavice.
7 Moju je lozu počupao,
moju je smokvu izlomio;
potpuno je ogolio i bacio,
mladice joj ogulio.
8 Nariči kao mlada žena
ogrnuta u kostret za mužem svoje mladosti.
9 Nestale su žitna žrtva i izlivnica
iz Doma Gospodnjeg.
U žalosti su sveštenici,
sluge Gospodnje.
10 Polja su opustošena
i zemlja je u žalosti
jer je žito satrveno,
mlado vino je presahlo,
a urod ulja je podbacio.
11 Stidite se, ratari,
kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom,
jer je propala žetva na njivi.
12 Loza je presahnula,
stablo smokve se sparušilo.
Presahnuli su nar, palma, jabuka
i sva stabla po polju,
jer je presahla radost sinova ljudskih.
Poziv na post i molitvu
13 O, sveštenici, opašite se i plačite!
Žalite, sluge žrtvenika!
Dođite, sluge Boga moga,
noć probdite u kostreti
jer je iz Doma Boga vašeg
nestalo žitne žrtve i izlivnice.
14 Sveti post proglasite,
pozovite svečani sabor!
Okupite sve starešine,
stanovnike zemlje u Domu Gospoda,
vašeg Boga, pa vapite Gospodu!
15 Jao, kakvog li dana,
jer je blizu dan Gospodnji
što dolazi kao pustošenje od Svemoćnoga!
16 Zar nam nije pred očima ponestala hrana
i radosti i veselja iz Doma našeg Boga?
17 Ugniliše smokve na vencima;
opustošene su žitnice;
porušeni su ambari jer je žito propalo.
18 O, kako stoka riče!
Tumaraju krda goveda
jer ispaše za njih nema,
a i stada ovaca takođe skapavaju.
19 Gospode, ja tebe prizivam
jer je plamen suše progutao pustinjske pašnjake,
a požar je spalio sve poljsko drveće.
20 I poljske zveri ti cvile i žude
jer su presušila vodena vrela,
jer je požar spalio pustinjske pašnjake.