22
Reč o dolini viđenja 
  1 Proroštvo o Dolini viđenja.  
Šta ti je sad,  
te se penješ sav na krovove?   
 2 Prepun vreve, grade bučni,  
šeheru razigrani!  
Izginuli tvoji od mača ne padoše,  
niti mrtvi tvoji u boju.   
 3 Svi tvoji vladari zajedno pobegoše,  
ne zategoše luk, a padoše u ropstvo,  
zarobljeni su svi koji se nađoše u tebi,  
daleko su bežali.   
 4 Zato sam rekao: „Ostavite me,  
gorko ću plakati;  
nemojte me tešiti  
nad ruševinom milog naroda mojega.“   
 5 Jer je dan pometnje i rasula i zbunjenosti  
od Gospodara Gospoda nad vojskama.  
U Dolini viđenja zid se ruši,  
prema planini je vapaj,   
 6 jer Elam tobolac donosi,  
sa bojnim kolima i konjanicima,  
a Kir štit otkriva.   
 7 Izabrane doline tvoje bojnih kola su pune.  
Konjanici se kod vratnica postrojavaju.   
Protiv borbene gotovosti 
  8 Tako je Judi uklonio zaštitu.  
U dan onaj pogled si svrnuo  
na oružje u šumskoj kući.   
 9 I pukotine u gradu Davidovu,  
videli ste kako ih je mnogo.  
I sabrali ste vodu  
iz Donjeg jezera.   
 10 Pa ste prebrojali kuće jerusalimske  
i porušili kuće da zid učvrstite;   
 11 te ste između dva zida načinili  
spremište za vodu iz Starog jezera;  
ali se na Stvoritelja niste obazirali,  
niti ste videli onog što je sve načinio odavno.   
 12 I pozvao je u dan onaj  
Gospodar Gospod nad vojskama:  
da plačete i tugujete,  
da obrijete glave i pripašete kostret.   
 13 Ali, gle, veselje i radost,  
ubijaju goveda i kolju ovce,  
jedu meso i piju vino:  
„Da jedemo i pijemo,  
jer sutra ćemo da pomremo.“   
 14 A mojim ušima je objavio Gospod nad vojskama: „Neće biti otkupljena vaša krivica dok ne umrete – reče Gospodar Gospod nad vojskama.“   
Protiv nadstojnika Somne 
  15 Govori Gospodar Gospod nad vojskama:  
„Hajde, otidi onom dvoraninu,  
Somni, nadstojniku dvora:   
 16 ’Šta je s tobom i ko si to ti,  
da ovde grobnicu klešeš sebi?  
Kleše sebi grobnicu na visini,  
useca u steni stan za sebe.   
 17 Gle, Gospod će tebe baciti silno,  
junak će te uhvatiti snažno,   
 18 u klupko će te umotati žestoko,  
kao loptu će te bacati po zemlji širokoj.  
Tamo ćeš ti umreti,  
i tamo su kola tvoja slavna,  
sramoto dvoru gospodara tvoga.   
 19 Lišiću te položaja tvoga,  
i oteraću te iz službe tvoje.   
 20 A u taj dan ću pozvati slugu svoga Elijakima sina Helkijina.   21 Njega ću obući u odoru tvoju, njega ću opasati pojasom tvojim, njemu ću u ruke predati vlast tvoju, te će biti predak stanovnicima jerusalimskim i domu Judinom.   22 Na njegova pleća postaviću ključ od doma Davidova: kad otvori, neće zatvoriti niko, kad zatvori, neće otvoriti niko.   23 Njega ću kao klin uglaviti na mestu čvrstome, te će postati slavni presto u domu oca svojega.   24 O njega će se obesiti sva slava doma oca njegova: izdanci i potomci, sve posude malene, od zdelica do svih krčaga.’   
 25 U dan onaj – govori Gospod nad vojskama – izvući će se klin uglavljeni na mestu čvrstome, slomiće se i pašće; a teret što je na njemu biće odsečen, jer je Gospod rekao.“