41
Vladar sa istoka – opomena od Gospoda
1 „Umuknite preda mnom, ostrva,
i neka snagu obnove narodi.
Neka se primaknu, pa neka progovore;
pristupimo na sud zajedno.
2 Ko je sa istoka podigao pravednost,
pozvao ga do svojih stopa,
daje mu pred sobom narode
i careve pokorava?
Maču njegovom ih kao prašinu daje,
lukom njegovim su raspršeni kao slama.
3 On njih goni, bezbedno napreduje,
noge mu na drumove ne dolaze.
4 Ko to čini i ko to postiže,
koji od početka priziva naraštaje?
Ja, Gospod, koji sam Prvi i Poslednji, to sam ja.“
5 Ostrva gledaju i strah ih obuzima,
drhću krajevi zemaljski,
oni se približavaju i već su tu.
6 Čovek svom drugu pomaže
i svom bratu govori: „Budi jak!“
7 Livac bodri zlatare,
onaj koji čekićem tanji
bodri onog koji kuje na nakovnju.
On govori o spoju: „To je dobro“,
i kip utvrđuje klinovima da se ne pomiče.
Bog je sa svojim narodom
8 „A ti, Izrailju, slugo moj,
Jakove, izabraniče moj,
potomče Avrahama, mog ljubimca!
9 Ti, koga osnažih sa zemljinih krajeva
i koga pozvah s njenih rubova;
ti, kome sam rekao: ’Ti si sluga moj’,
tebe sam izabrao i neću te odbaciti.
10 Ne boj se, jer ja sam s tobom,
ne obziri se zastrašeno, jer ja sam Bog tvoj.
Ja te krepim i zaista ti pomažem,
zaista te podupirem desnicom pravde svoje.
11 Gle, postideće se i posramiće se
svi koji su protiv tebe besneli
i biće kao ništa,
i propašće koji se s tobom parničiše.
12 Tražićeš svoje protivnike,
ali ih nećeš naći.
Biće kao ništa i iščeznuće
oni koji protiv tebe vojuju.
13 Jer ja, Gospod, Bog tvoj,
krepim desnicu tvoju, govorim ti:
Ne boj se,
ja ti pomažem.
14 Ne boj se, crviću Jakove, ljudstvo Izrailjevo,
ja ću ti pomoći – govori Gospod.
Izrailjev Svetitelj,
On je tvoj Otkupitelj.
15 Gle, načinio sam te da budeš oštri mlat,
novi, sa zupcima jakim;
mlatićeš brda i satiraćeš,
a od bregova ćeš plevu načiniti.
16 Ti ćeš njih vejati, i vetar će ih odneti,
vihor će ih raspršiti.
A ti ćeš kliktati Gospodu,
slavićeš Svetitelja Izrailjevog.
Čudesne promene od Boga dolaze
17 Ubogi i bedni vodu traže, a nje nema.
Jezik im se od žeđi osušio.
Ja, Gospod, njih ću uslišiti.
Ja, Bog Izrailjev, njih neću zaboraviti.
18 Otvoriću reke u goletima,
i izvore posred dolina.
Pustinju ću u rit pretvoriti,
a sušnu zemlju u vrelo.
19 U pustinji posadiću kedar,
bagrem i mirtu i maslinu.
Pustinju ću pošumiti čempresom,
brestom i šimširom zajedno.
20 Neka ljudi vide i neka znaju,
i neka promisle i neka shvate zajedno,
da je to učinila ruka Gospodnja,
i stvorio Svetitelj Izrailjev.
Gospod je provereni Bog
21 Svoj spor izložite! – govori Gospod.
Dokaze predočite! – govori car Izrailjev.
22 Neka pristupe i nek nam objave
ono što će se dogoditi.
Prošlost – šta su otkrili?
da o tome razmišljamo
i znamo što se ispunilo?
Nego objavite šta će doći.
23 Otkrijte nam šta će posle biti,
pa ćemo poznati da ste bogovi.
Hajde, učinite nešto, dobro ili zlo,
pa da se zadivimo i zajedno uvidimo.
24 Gle, vi ste ništa,
i dela su vaša kao izdisaj;
ko vas izabere, taj je odvratan.
Proroštvo o nepristrasnom osvajaču
25 Podigao sam ga sa severa,
i on je došao sa istoka sunčanoga;
te će doći na dostojanstvenike kao po kaljuzi,
i gaziće ih kao grnčar glinu.
26 Ko je od iskona objavio pa da znamo,
unapred, pa da kažemo: ’U pravu je!’?
Zaista, nema ko da objavljuje.
Zaista, nema ko da obaveštava.
Zaista, nema ko da čuje reči vaše.
27 Prvo Sionu rekoh: ’Gle, evo ih!’
i Jerusalimu ću dati vesnika.
28 I ja gledam, a čoveka nema,
i među njima, a savetnika nema,
pa ja ih pitam, a ne odgovaraju ni reč.
29 Gle, svi su oni zli;
ništavilo su dela njihova,
vetar i praznina kipovi su njihovi.