24
1 Zašto Svemoćni nije odredio vremena suda?
Zašto oni koji ga poznaju ne vide dane njegove?
2 Pomeraju ljudi međe,
stada otimaju, pa ih napasaju;
3 siročadi odvode magarca,
vola za zalog uzimaju od udovice.
4 Oni razgone uboge sa puta,
skrivaju se zajedno siromasi zemlje.
5 Eno, kao divlji magarci u pustinji idu svojim poslom;
hranu sebi traže,
u pustari hleb za sebe i za decu.
6 Po polju kupe krmu,
pabirče po vinogradu zlobnika.
7 Neodeveni su, noćivaju bez ogrtača,
na zimi su bez pokrivača.
8 Iskisli su od planinske kiše,
bez zaklona krije se pod stenu.
9 Siroče od dojenja kradu
i od siromaha uzimaju zalog.
10 Tumaraju obnaženi,
neodeveni snoplje nose, a gladni.
11 Među svojim drvoredima cede ulje,
grožđe muljaju u kaci, a žedni su.
12 Stenje narod u gradu,
za pomoć vape smrtno ranjeni,
a Bogu to nije mrsko.
13 A neki su u društvu onih što ratuju protiv svetla,
što ne mare za puteve svetla
i ne žive na stazama njegovim.
14 U zoru se krvnik diže,
sirotana i ubogog da ubije,
a po noći je ko lopov.
15 Preljubnikovo oko čeka sumrak jer govori:
’Da me oko ne ugleda!’,
pa pokriva lice svoje.
16 Kad je tama, lopov kuće prokopava,
a po danu se zaključava
da za svetlost ne zna.
17 Jer je svima njima jutro poput gustog mraka,
predani su užasima mraka gustog.
18 Prolete oni povrh voda,
prokleto im nasledstvo u zemlji
i neka nijedan ne krene ka vinogradima.
19 Poput suše i vrućine snežne vode kad odnesu,
tako i Svet mrtvih nosi one što se ogrešiše.
20 Zaboravlja ga majčina utroba,
crvima je hrana;
njega više ne spominju,
nepravda će biti kao stablo prelomljeno.
21 On navaljuje na jalovu, na nerotkinju;
zlostavlja udovicu.
22 Silom svojom Bog moćnike odvlači,
podiže se i niko za život siguran nije.
23 Bog im spokojstvo daje, pa se osiliše;
ali njegove su oči na njihovim putevima.
24 Tek za malo uzdignu se i već ih nema;
ko svi drugi propadaju, venu;
odsecaju se kao vršci klasja.
25 Ako nije tako, ko će da mi laž dokaže?
Ko će da obezvredi kazivanje moje?“