Knjiga Treća
73
Psalmi 73–89
Psalam Asafov.
1 Zacelo je Bog dobar Izrailju,
i onima čije srce je bez mane.
2 Što se mene tiče, zamalo mi noge nisu zašle s puta;
koraci se moji skoro isklizaše.
3 Jer sam zavideo bahatima
gledajući blagostanje zlikovaca.
4 Eto, strepnju od smrti nemaju,
telo im je zadriglo.
5 Ljudske muke ne poznaju,
ne stradaju sa ljudima.
6 Nadmenost je zato njima kao ogrlica,
ogrće ih odeća nasilja.
7 Od debljine oči svoje izbečiše,
zlo im srce za granicu ne zna.
8 Ismevaju se, govore zlobno
i nasiljem prete ponosito.
9 Njihova su usta okrenuta nebesima,
a njihov jezik zemljom šeta.
10 Zato im se njihov narod vraća
i obilje vode ispijaju.
11 I govore: „Kako bi Bog znao?
Postoji li znanje Svevišnjega?“
12 Gle, takvi su zlikovci:
spokojni doveka
i bogatstvo gomilaju!
13 Zacelo sam uzalud svoje srce čistim očuvao,
svoje ruke nevinošću očistio!
14 Od jutra do sutra ojađen sam bio,
jutra su mi donosila kaznu.
15 A da sam kazao da ću i ja tako da pričam,
izneverio bih naraštaj tvoje dece.
16 Razmišljao sam da razaznam ovo,
i očima mojim to je mučno bilo;
17 dok nisam ušao u Božije Svetilište,
i shvatio njihov svršetak.
18 Zacelo ih stavljaš na klizavo mesto,
obaraš ih u ruine.
19 Kako su opustošeni, u trenu su okončali
i naglom strahotom dokrajčeni!
20 Oni su poput sna kada se neko probudi.
O, Gospode, kada se probudiš, lik njihov prezrećeš.
21 Kada ogorčeno beše srce moje
i nutrina moja beše probodena,
22 bez pameti i bez znanja sam bio,
pred tobom sam bio životinja.
23 Ipak sam ja sa tobom stalno,
ti mi držiš desnu ruku.
24 Savetom me svojim vodiš,
naposletku ćeš me u slavu uzeti.
25 Koga ja imam na nebesima?
Pored tebe na zemlji mi ništa milo nije.
26 Neka mi okopne i telo i srce,
Bog je doveka stena moga srca
i baština moja.
27 Gle, eno propašće oni od tebe daleki,
ti satireš svakog ko ti je neveran.
28 Što se mene tiče,
dobra mi je Božija blizina.
U Gospodu Bogu sebi načiniću utočište
i sva dela tvoja objaviću.