Psalam 141
Psalam Davidov.
1 O, Gospode, tebi vapim: brzo meni dođi,
glas mi počuj kada te dozivam!
2 Molitva moja nek pred tobom kao tamjan bude,
moje ruke podignute ko večernji prinos.
3 O, Gospode, pred usta mi stražu stavi,
čuvaj vrata usana mojih!
4 Mome srcu ne daj zloj reči da skrene,
da se predam zlobi sa zlobnim ljudima;
ne daj da se sladim slastima njihovim.
5 Nek pravednik milošću udara me;
nek me kori, nek mi glava ne odbije ulje odabrano;
još uvek se molim
protiv zlih dela zlotvora.
6 Niz liticu baciše ih njihove sudije
što su čule reči moje,
jer su milozvučne.
7 Ko kad neko ore i po zemlji rije,
rasute su kosti naše sve do ždrela Sveta mrtvih.
8 A ja tebi, o, Gospode Bože,
oči svoje dižem;
ti si moje utočište,
dušu moju ne satiri!
9 Čuvaj me, da me ne zgrabi zamka
što su mi je postavili
i klopke zločinaca.
10 U mreže svoje nek padnu zlobnici,
a ja nek ih prođem!