Psalam 142
Davidova poučna pesma, kad je bio u pećini. Molitva.
1 Glasom svojim ja Gospodu vapim,
glasom svojim ja Gospoda za milost preklinjem.
2 Žalopojku svoju pred njega izlivam,
muku svoju njemu obrazlažem.
3 Kada duh mi na izmaku beše,
ti si znao stazu moju;
put kojim sam išao,
na kome su mi zamku postavili.
4 Udesno pogledaj pa vidi
da niko na me ne obraća pažnju;
meni više utočišta nema,
nema nikog da za mene mari.
5 O, Gospode, tebi vapim! Govorim ti:
„Utočište moje ti si
i nasledstvo moje u zemlji živih!“
6 Jecaj moj pažljivo počuj,
jer sam jadan preko svake mere;
od tlačitelja me oslobodi,
jer za mene su prejaki.
7 Dušu moju iz tamnice vadi
pa da hvalim ime tvoje;
pa neka me okruže pravedni,
jer si meni blagonaklon bio!