2
Ona
1 Ja sam šafran sa Sarona
i ljiljan iz dolina.
On
2 Kakav je ljiljan među trnjem,
takva je voljena moja među devojkama.
Ona
3 Kao stablo jabuke među šumskim drvećem,
takav je voljeni moj među momcima.
Za hladom njegovim čeznem, da sednem,
da plodom njegovim osladim nepce svoje.
4 Uneo me je u kuću vina,
ljubav je njegova zastava nada mnom.
5 Krepite me suvim grožđem,
jabukama me osvežite,
jer sam od ljubavi klonula.
6 Levica mu je pod glavom mojom,
a desnicom me grli.
7 Ćerke jerusalimske, zaklinjem vas
lanadima i košutama poljskim,
ne budite i ne dižite moju ljubav
dok joj se ne prohte.
8 Čuj glasa voljenog moga!
Evo, dolazi,
poskakuje po brdima
i gore preskače.
9 Kao gazela i kao srndać moj je voljeni.
Gle, eno ga stoji iza našeg zida,
proviruje sa prozora,
kroz rešetke gleda.
10 A moj voljeni mi odgovori, reče mi:
„Ustani, voljena moja,
dođi, najlepša moja!
11 Evo, zima je prošla
i kiša uminu, prođe.
12 Zemlja je procvetala,
stiže vreme orezivanja*Ili: pevanja, što je odlika igre jednakozvučnih reči.,
po našoj se zemlji
čuje cvrkut grlice.
13 Plodovi rani pupe na smokvinom stablu,
vinogradi cvatu i mirisom odišu.
Ustani i dođi,
o, voljena moja, dođi!“
On
14 Golubice moja u raselini stene,
zaklonjena u vrleti.
Daj mi da ti vidim lice!
Daj mi glasa da ti čujem,
jer je glas tvoj meden
i lice je tvoje ljupko.
15 Lisice nam pohvatajte,
lisičiće što satiru vinograde,
jer naš je vinograd u cvatu.
Ona
16 Moj je dragi moj i ja sam njegova,
među ljiljanima on pase.
17 Vrati se dok dan ne mine
i senke ne iščile.
Kao srna budi, o, voljeni moj,
kao srndać na brdima što nas dele.