Majpurmă dă šăsă lunj. Dimizov trimjate p anđeo Gabriel ăn galilejski grad Nazaret,
la fată kare sa timat Marija. Ja a fost zaručită dăpă om kare sa timat Josip, dăn kasă alu David. Fata sa timat Marija.
Gabriel ja zăs: “Radujaštite, tu alu karej rătată milostu! Domnu ij ku tine.”
P asta Marija sa băgat ăn frikă š san antribat će ar tribuji să značaskă pozdrav ăstă.
Anđeo ja zăs: “Nu săc fije frikă, Marija, k Dimizovu a odlučit săc dă milostu.
Š jaka, ij fi ăn altu rănd š ij vja kupil, p kare ij tima Isus.
Jel u fi mare š su tima Kupilu alu ăla karej maj ănsus dă toc. Domnu Dimizov ju da loku alu aluj tată David.
Jel uvika u vlădăji ku kasa alu Jakov, š alu kraljevstvo aluj nu u fi kraj.”
Marija antribat p anđeo: “P će ij štija? kănd inkă nu mesk măritată!”
Anđeo ja zăs: “Svant Duh su slubuză p tine š putjara alu Dimizov tă ănvăli. Š daja svănt kupil, p kare ij vja, su tima Kupilu alu Dimizovuluj.
Da auž š asta: sestrična atjaje Elizabeta duče kupil ăn bătărnjacă ali. Aja isto mujare, da kare sa urbit k nu pote să ară kupij, već jašte dă grjaje šasă lunj.
Alu Dimizov mumika nuje nemoguće.
Marija a zăs: “Alu Domnuluj mesk sluškinje, lasă ku mine fije ašaka kum š aj zăs.” Š anđeo a mers dălă ja.
Marija vine la Elizabeta